KAPELA PREČISTOG SRCA MARIJINA

SARAJEVO

PROJEKT: KAPELA PREČISTOG SRCA MARIJINA
INVESTITOR: ŠKOLSKE SESTRE FRANJEVKE KRISTA KRALJA
LOKACIJA: KAPELA UNUTAR ZGRADE
LITURGIJSKI SAVJETNIK: prof.dr.sc. Ante Crnčević
REALIZACIJA: 2016.
LOKACIJA:
KAPELA UNUTAR ZGRADE
PROVINCIJSKE UPRAVE BOSANSKO-HRVATSKE PROVINCIJE PREČISTOG SRCA MARIJINA, BiH, Sarajevo, Bjelave 85
LIKOVNI ELEMENTI KAPELE:
Vitraje, oltarnu sliku i postaje Križnog puta izradio je akademski slikar Vladimir Blažanović Kiparsku pripremu rukohvata ulaznih vrata kapele i vratašca svetohraništa, prema ideji arhitektice Šiško, izveo je akademski kipar Slaven Miličević. Lijevano je u bronci u radionici Likovne akademije u Zagrebu

projektiran je interijer interne kapele koju najvećim dijelom koriste časne sestre.
Organizacija prostora kapele temelji se na posebnim i specifičnim liturgijskim zahtjevima.

Radi se o „total design“ pristupu u kojem je sve što se nalazi u kapeli jedinstveno; projektirano i dizajnirano samo za taj prostor.

Korišteni su prirodni materijali svjetlih tonova u kombinaciji s bijelim zidovima i stropovima; hrastov masiv i furnir te kamen za oblaganje poda i glavne elemente kapele.
Zadani prostorni armiranobetonski kubus, „ omekšan“ je blago zakrivljenim elementima novih zidova, linijama spuštenog stropa i oblikovanjem svih elemenata kapele istim principom meke linije.

Središnja točka kapele je oltar smješten na prostoru prezbiterija u centralnoj osi. Prezbiterij je povišen za jednu stubu jer visina kapele nije dozvoljavala više.
Oltar s propovjedaonicom i svetohraništem, čini glavnu liturgijsku, funkcionalnu bazu kapele.
U oblikovanju tih elemenata korištene su dvije vrste kamena; bijeli mramor- makedonski sivac i travertin.

Donji element od šupljeg, natur travertina memorira biblijski žrtvenik. Gornja masivna ploča oltara od poliranog bijelog kamena je svečani stol liturgije.

Pozadinu prezbiterija definira blago zakrivljeni zid s oltarnom freskom. Freska je rađena u keimovoj silikatnoj tehnici.

U kapelu se ulazi iz glavnog ulaznog prostora zgrade u prizemlju.
Ulazna vrata s pripadajućim ulaznim zidom i ostakljenim elementima unutar prostora ulaza, oblikovanjem se nadovezuju na unutrašnji prostor kapele.
Ulaskom u kapelu dolazi se na ulazni podest kapele s kojeg se sa četiri visine silazi do glavnog poda kapele.
Stube su uglavljene zidom sakristije s jedne strane i kamenim, monolitnim parapetnim blokom s druge strane.
Zidovi sakristije prema kapeli su kombinacija manjeg ravnog i većeg zakrivljenog zida. Ravni zid prati ulazni podest i unutar njega su vrata sakristije s podom na istoj visini kao i podest. Zakrivljeni zid je obložen pločama hrastovog furnira u dvadeset i pet polja i oblikovan kao razmotani spiralni svezak koji je nositelj postaja križnog puta.

Spušteni stropovi su minimalnih dubina zbog prostornog ograničenja; slijede i naglašavaju glavne linije oblikovanja.

Klupe su postavljene u tri reda, simetrično prema oltaru; lijevo i desno od centralnog prolaza.
Blago su zakrivljene. Svaki red klupa ima svoj radijus zakrivljenja.
Izrađene su od hrastovine. Prorezima u naslonu, klupama je smanjena masivnost i prostor je vizualno povezan. Prije konačne izrade napravljen je prototip kako bi se provjerila ugodnost sjedenja kroz nagib naslona i zakrivljenja.
Uz klupe, u istom oblikovnom pristupu, izrađena su sjedeća mjesta za svećenike -sedesi.

Kapela se nalazi u prizemnom dijelu samostana direktno uz prilaznu stazu prema glavnom ulazu u samostan. Prema vanjskom prostoru ima tri velike staklene stijene.
Projektom interijera, dodani su tanki unutarnji stupovi ispred ravnine stakla kako bi se smanjio neželjeni utjecaj kretanja na vanjskom prostoru oko zgrade i time se dodatno vizualno zaštitio prostor.

Likovna obrada staklene stijene apstraktnim motivima dopunila je kapelu senzacijom boje i svjetlosti.
Vitraji su izvedeni u tvornici dekorativnog stakla BOKART, zahtjevnom tehnikom pečenja bojanog stakla u više faza na visokim temperaturama.